USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Preambula

Na temelju poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti

Opredijeljeni za mir, pravednost, snošljivost i pomirbu

Uvjereni da demokratske ustanove vlasti i pošteni postupci najbolje uspostavljaju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva

Sa željom za promicanjem opće dobrobiti i gospodarskoga rasta zaštitom privatne imovine i promicanjem tržišnoga gospodarstva

Vođeni ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda

Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i političku neovisnost Bosne i Hercegovine u skladu s međunarodnim pravom

Odlučni da osiguraju puno poštivanje međunarodnoga humanitarnog prava

Nadahnuti Univerzalnom poveljom o ljudskim pravima, međunarodnim ugovorima o građanskim i političkim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, te drugim instrumentima o ljudskim pravima

Pozivajući se na Temeljna načela dogovorena u Ženevi 8. rujna 1995., te u New Yorku 26. rujna 1995.,

Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), te građani Bosne i Hercegovine ovime određuju da Ustav Bosne i Hercegovine bude:

Članak I: Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet. Republika Bosna i Herzegovina, čije će službeno ime od sada biti “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje sukladno međunarodnom pravu kao država, uz prilagodbu njezina unutrašnjega ustroja prema ovdje sadržanim odredbama te unutra njezinih međunarodno priznatih granica. Ona ostaje članicom Ujedinjenih naroda te kao Bosna i Hercegovina može zadržati ili zahtijevati članstvo u organizacijama u sklopu sustava Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama.
2. Demokratska načela. Bosna i Hercegovina demokratska je država koja funkcionira na načelima pravne države te ima slobodne i demokratske izbore.
3. Sastav. Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljnjem tekstu “entiteti”).
4. Kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi. Kretanje je po cijeloj Bosni i Hercegovini slobodno. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja za osobe, robu, usluge i kapital u cijeloj Bosni i Hercegovini. Niti jedan od entiteta neće uspostavljati kontrole na graničnim crtama između entiteta.
5. Glavni grad. Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.
6. Znakovlje. Bosna i Hercegovina imat će znakovlje kakvo utvrdi njezina Parlamentarna skupština te potvrdi Predsjedništvo.
7. Državljanstvo. Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje će regulirati Parlamentarna skupština, te državljanstvo svakoga od entiteta, koje će regulirati svaki od entiteta, pod uvjetom:
   1. da se nijednoj osobi ne uskrati državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekog od entiteta na proizvoljan način ili pak tako da ostane bez državljanstva. Nijednoj se osobi neće uskratiti državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekoga od entiteta na osnovi spola, rasne pripadnosti, boje kože, jezika, vjere, političkoga ili drugog mišljenja, nacionalnoga ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, rođenja ili drugoga statusa.

1. da su svi državljani bilo kojega od entiteta time i državljani Bosne i Hercegovine;

3. Sve osobe koje su bile državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu ovoga Ustava državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo osoba koje su naturalizirane nakon 6. travnja 1992. godine, a prije stupanja na snagu ovoga Ustava regulirat će Parlamentarna skupština.
4. Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati državljanstvo i druge države pod uvjetom da o tome postoji bilateralni sporazum, odobren od strane Parlamentarne skupštine u skladu s Člankom 4.(4)(d), između Bosne i Hercegovine i odnosne države. Osobe s dvojnim državljanstvom mogu glasovati u Bosni i Hercegovini i entitetima samo ako im je prebivalište u Bosni i Hercegovini.
5. Državljani Bosne i Hercegovine u inozemstvu uživaju zaštitu Bosne i Hercegovine. Svaki od entiteta može izdavati putovnice Bosne i Hercegovine svojim državljanima onako kako to utvrdi Parlamentarna skupština. Bosna i Hercegovina može izdati putovnice državljanima kojima nije izdao putovnice neki od entiteta. Postojat će središnja evidencija svih putovnica koje izdaju entiteti i Bosna i Hercegovina.

 

Članak II: Ljudska prava i temeljne slobode

 

1. Ljudska prava. Bosna i Hercegovina i oba entiteta osiguravaju najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tu svrhu postojat će Povjerenstvo za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, kako stoji u Aneksu 6 Općega okvirnoga sporazuma.
2. Međunarodni standardi. Prava i slobode utvrđeni u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima izravno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom.
3. Popis prava. Sve osobe unutra područja Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode spomenute u prethodnom stavku (2), koje uključuju:
4. Nediskriminacija. Uživanje prava i sloboda utvrđenih ovim člankom ili međunarodnim sporazumima koji su popisani u Dodatku I ovoga Ustava osigurava se svim osobama u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, poput spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkoga ili drugog mišljenja, nacionalnoga ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja ili drugoga statusa.
5. Izbjeglice i prognanici. Sve izbjeglice i prognanici imaju se pravo slobodno vratiti svojim domovima. Oni u skladu s Aneksom 7 Općega okvirnog sporazuma imaju pravo na povrat imovine koje su bili lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. te da im se naknadi ona imovina koja im se ne može vratiti. Svaka obveza ili izjava u svezi s takvom imovinom preuzeta ili dana pod prisilom nevažeća je i ništavna.
6. Provedba. Bosna i Hercegovina te svi sudovi, ustanove, vladina tijela, kao i posredna tijela kojima upravljaju entiteti ili se istima upravlja unutra entiteta, primjenjuju i poštuju ljudska prava i temeljne slobode navedene u gornjem stavku (2).
7. Međunarodni sporazumi. Bosna i Hercegovina ostaje ili postaje stranom međunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava.
8. Suradnja. Sva nadležna tijela u Bosni i Hercegovini surađivat će i osigurati neograničen pristup: svim međunarodnim mehanizmima za praćenje stanja ljudskih prava uspostavljenima za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima koja su ustanovljena na temelju bilo kojega od međunarodnih sporazuma navedenih u Dodatku I ovome Ustavu; Međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (te će se osobito pokoravati nalozima izdanima na temelju Članka 29. Statuta toga Suda); kao i svim drugim organizacijama kojima mandat u svezi s ljudskim pravima ili humanitarnim pravom dodijeli Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.

1. Pravo na život
2. Pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni
3. Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti ili pravo da ne obavlja prisilni ili obvezatni rad
4. Prava na slobodu i sigurnost ličnosti
5. Pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, te druga prava u svezi s krivičnim postupcima
6. Pravo na privatni i obiteljski život, dom i poštu
7. Pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere
8. Pravo na slobodu izražavanja
9. Pravo na slobodu mirnoga okupljanja i slobodu udruživanja s drugima
10. Pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji
11. Pravo na imovinu
12. Pravo na obrazovanje
13. Pravo na slobodu kretanja i prebivališta

 

Članak III: Nadležnosti i odnosi između ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta

 

1. Nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine.

Sljedeća pitanja spadaju u   nadležnost ustanova Bosne i Hercegovine:

1. Vanjska politika
2. Vanjskotrgovinska politika
3. Carinska politika
4. Monetarna politika kao što je navedeno u Članku 7
5. Financiranje ustanova te međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine
6. Politika u svezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila
7. Međunarodna provedba krivičnog prava te provedba krivičnog prava između entiteta, uključujući odnose s Interpolom
8. Osnivanje i upravljanje zajedničkim kapacitetima / sredstvima
9. Reguliranje prometa između entiteta
10. Kontrola zračnoga prometa

 

 

1. 2.      Nadležnost entiteta.

 

1. Entiteti imaju pravo osnivati posebne paralelne odnose sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
2. Svaki od entiteta pružit će svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo izvršavanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine, s time da za financijske obveze koje jedan od entiteta preuzme bez privole onoga drugog prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine odgovara odnosni entitet, izuzev ako je preuzimanje te obveze bilo prijeko potrebno za nastavljanje članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
3. Entiteti će na područjima pod svojom nadležnosti učiniti sigurnom okolinu za sve osobe putem građanskih ustanova za provedbu zakona, koje će djelovati u skladu s međunarodno priznatim standardima te poštovati međunarodno priznata ljudska prava i temeljne slobode navedene u gornjem Članku 2., kao i putem drugih mjera u skladu s potrebama.
4. Svaki od entiteta također može sklapati sporazume s državama i međunarodnim organizacijama uz privolu Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom precizirati da za određene vrste sporazuma nije potrebna takva privola.

 

1. 3.      Zakonodavstvo i nadležnosti entiteta i ustanova.

1. Sve vladine funkcije i ovlasti koje se ovim Ustavom izričito ne dodjeljuju ustanovama Bosne i Hercegovine bit će one koje postoje u entitetima.
2. Entiteti i bilo koja njihova jedinica u cijelosti će se pokoravati ovom Ustavu, koji zamjenjuje međusobno nespojive odredbe zakonodavstva Bosne i Hercegovine te ustava i zakona entiteta, kao i odlukama ustanova Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnoga prava sastavni su dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine i entiteta.

 

 

1. 2.      Usklađivanje.

Predsjedništvo može odlučiti da olakša usklađivanje između entiteta glede pitanja koja nisu u nadležnosti Bosne i Hercegovine prema odredbama ovoga Ustava, izuzev kad neki od entiteta tome prigovori u bilo kojemu konkretnom slučaju.

 

1. 3.      Dodatne odgovornosti.

1. Bosna i Hercegovina preuzima odgovornost u drugim pitanjima o kojima se suglase entiteti; koja su utvrđena u aneksima 5 do 8 Općega okvirnog sporazuma; ili pak koja su prijeko potrebna za očuvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti, i međunarodnoga subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s diobom odgovornosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Ako bude potrebno, za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu se osnivati dodatne institucije.
2. U roku od šest mjeseci od stupanja ovoga Ustava na snagu, entiteti će započeti pregovore glede uključivanja drugih pitanja, uključujući korištenje energetskih resursa i zajedničke gospodarske projekte koji su u odgovornosti ustanova Bosne i Hercegovine.

 

Članak VI: Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Zastupnički dom.

1. Dom naroda. Dom naroda ima 15 izaslanika, od toga dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).
2. Zastupnički dom. Zastupnički se dom sastoji od 42 zastupnika, od kojih su dvije trećine izabrane s područja Federacije, a jedna trećina s područja Republike Srpske.
3. Zastupnici Zastupničkoga doma izravno se biraju u njihovu entitetu u skladu s izbornim zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općega okvirnog sporazuma.
4. Većina od ukupnoga broja zastupnika izabranih u Zastupnički dom tvori kvorum.

1. Hrvatske i bošnjačke izaslanike iz Federacije odabiru hrvatski odnosno bošnjački zastupnici Zastupničkoga doma Federacije. Izaslanike iz Republike Srpske odabire Narodna skupština Republike Srpske.
2. Devet članova Doma naroda tvore kvorum, pod uvjetom da su nazočna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska izaslanika.

3.    Postupci.

1. Svaki od domova saziva se u Sarajevu najkasnije 30 dana nakon njihova odabira ili izbora.
2. Svaki od domova većinom glasova usvaja svoj poslovnik te među svojim članovima bira jednoga Srbina, jednoga Bošnjaka i jednoga Hrvata za predsjednika i dopredsjednike, uz rotiranje predsjedničkog mjesta između te tri odabrane osobe.
3. Za donošenje svih zakona potrebna je suglasnost oba doma.
4. Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova nazočnih koji pristupe glasovanju. Izaslanici ili zastupnici potrudit će se da u većini bude zastupljena najmanje jedna trećina glasova izaslanika ili zastupnika s područja svakoga od entiteta. Ako to ne bude slučaj, predsjednik i dopredsjednici se sastaju kao povjerenstvo i pokušavaju ishoditi suglasnost u roku od tri dana nakon glasovanja. Ako to nastojanje ne urodi plodom, odluke se donose većinom glasova nazočnih članova koji pristupe glasovanju, pod uvjetom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine ili više izaslanika ili zastupnika iz jednoga ili drugog entiteta.
5. Prijedlog odluke Parlamentarne skupštine može se proglasiti štetnim za vitalni interes bošnjačkoga, hrvatskoga ili pak srpskoga naroda od strane većine bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih izaslanika odabranih u skladu s gornjim stavkom (1)(a). Takvom je prijedlogu odluke za dobivanje suglasnosti u Domu naroda potrebna većina glasova nazočnih bošnjačkih, hrvatskih te srpskih izaslanika koji pristupe glasovanju.
6. Kad većina bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih zastupnika prigovori pozivanju na stavak (e), predsjednik Doma naroda odmah saziva zajedničko povjerenstvo od tri izaslanika, prema odabiru bošnjačkih, hrvatskih i srpskih izaslanika, radi razrješenja toga pitanja. Ako to povjerenstvo ne učini u roku od pet dana, slučaj će biti predan Ustavnomu sudu, koji će u ubrzanom postupku ocijeniti njegovu proceduralnu regularnost.
7. Predsjedništvo ili sam Dom mogu raspustiti Dom naroda, pod uvjetom da odluku Doma o raspuštanju odobri većina koja uključuje većinu zastupnika barem dva od tri naroda: Bošnjaka, Hrvata ili pak Srba.
8. Odluke Parlamentarne skupštine ne stupaju na snagu prije objavljivanja.
9. Oba doma objavljuju cjelovitu evidenciju svojih rasprava te, izuzev u iznimnim okolnostima, u skladu sa svojim poslovnicima, raspravljaju javno.
10. Izaslanici i zastupnici ne odgovaraju krivičnopravno ni građanskopravno za djela počinjena u sklopu njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini.
11. Ovlasti. Parlamentarna skupština ima sljedeće ovlasti:
    1. Ako je potrebno, donosi zakone radi provedbe odluka Predsjedništva ili pak radi obavljanja nadležnosti Parlamentarne skupštine sukladno ovome Ustavu.
    2. Odlučuje o izvorima i iznosima prihoda za funkcioniranje ustanova Bosne i Hercegovine te podmirivanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
    3. Odobrava proračun za ustanove Bosne i Hercegovine.
    4. Odlučuje o suglasnosti za ratifikaciju međunarodnih ugovora.
    5. Odlučuje o ostalome što je potrebno za obnašanje njezinih dužnosti ili pak dužnosti koje na nju uzajamnim dogovorom prenesu entiteti.

 

Članak V: Predsjedništvo BiH

Predsjedništvo se Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednoga Bošnjaka i jednoga Hrvata, od kojih je svaki izravno biran na području Federacije, te jednoga Srbina, koji je biran izravno na području Republike Srpske.

1. 1.      Biranje i trajanje mandata.
   1. Članovi Predsjedništva izravno se biraju u svakom entitetu (svaki birač glasuje za popunjenje jednoga mjesta u Predsjedništvu) u skladu s izbornim zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općega okvirnog sporazuma. Ispražnjeno mjesto u Predsjedništvu dotični će entitet popunjavati u skladu sa zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština.
   2. Članovi se Predsjedništva na prvim izborima biraju na dvije godine; na svim sljedećim izborima biraju se na četiri godine. Članovi Predsjedništva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom četiri godine ne mogu biti ponovno birani.
   3. 2.      Postupci.
      1. Predsjedništvo utvrđuje vlastiti poslovnik, kojim se predviđa odgovarajuće obavještavanje o svim sastancima Predsjedništva.
      2. Članovi Predsjedništva između sebe imenuju predsjednika. U prvome će mandatu predsjednik biti onaj član koji dobije najveći broj glasova. Potom način odabira predsjednika, rotacijom ili na neki drugi način, utvrđuje Parlamentarna skupština u skladu s Člankom (4)(3).
      3. Predsjedništvo će nastojati sve svoje odluke (odnosno one koje se tiču pitanja iz Članka 3.(1) (a) do (e)) donositi konsenzusom. Te odluke pak, podložno donjem stavku (d), mogu donositi dva člana kad sva nastojanja da se postigne konsenzus ostanu bez rezultata.
      4. Član Predsjedništva koji nije suglasan s nekom odlukom Predsjedništva može tu odluku proglasiti štetnom za vitalni interes entiteta na području kojega je izabran, pod uvjetom da to učini u roku od tri dana od donošenja odluke. Takve se odluke odmah prosljeđuju Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je njezinu štetnost izjavio član s toga područja, odnosno bošnjačkim izaslanicima Doma naroda Federacije, ako je štetnost izjavio bošnjački član, ili pak hrvatskim izaslanicima toga tijela, ako je štetnost izjavio hrvatski član. Ako se odnosna izjava potvrdi s dvije trećine glasova navedenih izaslanika u roku od deset dana nakon njezina prosljeđenja, osporena odluka Predsjedništva ne stupa na snagu.

 

1. Ovlasti. Predsjedništvo ima ovlasti:
   1. voditi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine;
   2. imenovati veleposlanike i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrane s područja Federacije;
   3. predstavljati Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim i europskim organizacijama i ustanovama, te zatražiti članstvo u onim organizacijama i ustanovama kojih Bosna i Hercegovina nije članica;
   4. pregovarati o međunarodnim ugovorima Bosne i Hercegovine, opozivati ih te, uz suglasnost Parlamentarne skupštine, ratificirati;
   5. izvršavati odluke Parlamentarne skupštine;
   6. predlagati, na preporuku Vijeća ministara, godišnji proračun Parlamentarne skupštine;
   7. na zahtjev, a najmanje jednom godišnje, podnositi izvješća Parlamentarnoj skupštini o izdacima Predsjedništva;
   8. prema potrebi usklađivati se s međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini;
   9. obavljati druge zadaće koje budu prijeko potrebne u obnašanju njegovih dužnosti što mu ih dodijeli Parlamentarna skupština ili pak o kojima se dogovore entiteti.
   10. Vijeće ministara. Predsjedništvo predlaže predsjednika Vijeća ministara, koji preuzima dužnost nakon što ga potvrdi Zastupnički dom. Predsjednik predlaže ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine, kao i druge ministre prema potrebi, koji preuzimaju dužnost nakon što ih potvrdi Zastupnički dom.
       1. Predsjednik i ministri zajedno tvore Vijeće ministara, koje je nadležno za ostvarivanje politike i odluka Bosne i Hercegovine na područjima što su navedena u Članku 3.(1), (4) i (5), te za podnošenje izvješća Parlamentarnoj skupštini (koje barem jednom godišnje uključuje izdatke Bosne i Hercegovine).
       2. S područja Federacije može biti imenovano najviše dvije trećine svih ministara. Predsjednik predlaže i doministre (koji nisu iz istoga konstitutivnog naroda kao njihovi ministri), koji preuzimaju dužnost nakon što ih potvrdi  Zastupnički doma.
       3. Vijeće ministara podnosi ostavku ako mu Parlamentarna skupština u bilo koje doba izglasa nepovjerenje.

 

1. 5.      Stalni odbor.
   1. Svaki član Predsjedništva, sukladno službenoj dužnosti, ima civilnu nadležnost zapovijedanja oružanim snagama. Nijedan entitet neće drugome entitetu prijetiti silom ili upotrijebiti silu protiv njega, te oružane snage jednoga entiteta ni pod kojim okolnostima neće ulaziti ili se zadržavati na području drugoga entiteta bez suglasnosti vlade ovoga potonjeg te Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini imaju djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
   2. Članovi Predsjedništva odabiru Stalni odbor za vojna pitanja radi usklađivanja djelatnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini. Članovi Predsjedništva članovi su Stalnoga odbora.

 

Članak VI: Ustavni sud

 

1. Sastav. Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima devet članova.
   1. Četiri člana odabire Zastupnički dom Federacije, a dva člana Narodna skupština Republike Srpske. Preostala tri člana odabire predsjednik Europskoga suda za ljudska prava nakon konzultacija s Predsjedništvom.
   2. Suci su istaknuti pravnici visokih moralnih kvaliteta. Svaka osoba s pravom glasa i takvim kvalifikacijama može biti sudac Ustavnoga suda. Suci koje odabere predsjednik Europskog suda za ljudska prava ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje od susjednih država.
   3. Suci se u prvome sazivu imenuju na pet godina, izuzev ako prije ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni, konsenzusom ostalih sudaca. Kod sudaca u prvome sazivu nema reizbora. Susljedno imenovani suci obnašaju dužnost dok ne navrše 70 godina života ukoliko prije ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom udaljeni konsenzusom ostalih sudaca.
   4. Za imenovanja nakon isteka više od pet godina od prvotnog imenovanja sudaca, Parlamentarna skupština može zakonom odrediti drukčiji način odabira troje sudaca koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
   5. Postupci.
      1. Većina svih članova suda tvori kvorum.
      2. Sud usvaja vlastiti poslovnik većinom glasova svih članova, rasprave su javne, a odluke se obrazlažu i objavljuju.
      3. Nadležnost.
         1. Ustavni sud ima isključivu nadležnost za razrješavanje svih ustavnih sporova između entiteta ili pak između Bosne i Hercegovine i jednoga ili oba entiteta, ili među ustanovama Bosne i Hercegovine, uključujući, ali se ne ograničavajući na pitanje:

• je li odluka nekoga od entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose s nekom susjednom državom u skladu s Ustavom, uključujući odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine;
• je li bilo koja od odredbi ustava ili zakona nekoga od dvaju entiteta u skladu s Ustavom.

 

Postupak može pokrenuti samo član Predsjedništva, predsjednik Vijeća ministara, predsjednik ili dopredsjednik bilo kojeg od dvaju domova Parlamentarne skupštine, četvrtina članova bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili pak četvrtina bilo kojeg doma predstavničkog tijela nekoga od entiteta.

 

2. Ustavni sud također ima prizivnu (apelacijsku) nadležnost nad pitanjima u svezi s ovim Ustavom glede presude bilo kojega drugog suda u Bosni i Hercegovini.
3. Ustavni je sud nadležan za pitanja koja mu predoči bilo koji sud u Bosni i Hercegovini glede toga je li neki zakon o čijoj valjanosti ovisi odluka toga suda u skladu s ovim Ustavom, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim Protokolima te sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili pak u svezi s postojanjem ili općim dosegom vladavine međunarodnoga prava u svezi s odlukom dotičnoga suda.

4.   Odluke. Odluke su Ustavnoga suda konačne i obvezujuće.

 

Članak VII: Središnja banka

 

Središnja je banka Bosne i Hercegovine jedina ustanova za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini.

 

1. Nadležnost Središnje banke utvrđuje Parlamentarna skupština. Međutim, tijekom prvih šest godina nakon stupanja ovoga Ustava na snagu ona ne smije odobravati kredite emisijom novca, već u tom pogledu funkcionira kao odbor za distribuciju novca; nakon toga roka Parlamentarna je skupština može ovlastiti i za prvu zadaću.
2. Prvi upravni odbor Središnje banke sastoji se od guvernera, kojega imenuje Međunarodni monetarni fond nakon konzultacija s Predsjedništvom, i tri člana, koje imenuje Predsjedništvo, od kojih su dva iz Federacije (jedan Bošnjak, jedan Hrvat, koji dijele jedan glas) i jedan iz Republike Srpske, svi sa šestogodišnjim mandatom. Guverner, koji neće biti državljanin Bosne i Hercegovine niti neke od susjednih država, može svojim glasom davati prevagu u odlukama Upravnoga odbora.
3. Nakon prvoga mandata, Upravni odbor Središnje banke Bosne i Hercegovine sastojat će se od pet osoba, koje imenuje Predsjedništvo na šest godina. Taj će Odbor iz svojih redova izabrati guvernera na šest godina.

 

Članak VIII: Financije

 

1. Parlamentarna skupština svake godine na prijedlog Predsjedništva usvaja proračun, koji obuhvaća izdatke potrebne za obavljanje poslova iz nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine i podmirivanje međunarodnih obveza Bosne i Hercegovine.
2. Ako se takav proračun ne usvoji u predviđenom roku, privremeno će se koristiti proračun za prethodnu godinu.
3. Federacija osigurava dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu potrebnih proračunskih prihoda, izuzev prihoda koji se prikupljaju sukladno odredbi Parlamentarne skupštine.

 

Članak IX: Opće odredbe

 

1. Osoba koja izdržava kaznu po presudi Međunarodnoga suda za bivšu Jugoslaviju, te osoba protiv koje je taj sud podigao optužnicu, a ona se nije pokorila nalogu da izađe pred Sud, ne može se kandidirati niti biti imenovana ili birana ili na koji drugi način postavljena na bilo koju javnu dužnost na području Bosne i Hercegovine.
2. Naknade za dužnosnike u ustanovama Bosne i Hercegovine ne mogu se smanjivati tijekom trajanja njihova mandata.
3. Dužnosnici imenovani na mjesta u ustanovama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine.

Članak X: Izmjene i dopune

 

1. Postupak. Ovaj se Ustav može izmijeniti i dopuniti odlukom Parlamentarne skupštine koja je donesena najmanje dvotrećinskom većinom glasova nazočnih u Zastupničkom domu koji pristupe glasovanju.
2. Ljudska prava i temeljne slobode. Nikojim amandmanom na ovaj Ustav ne smije se ukinuti ili umanjiti bilo koje pravo ili sloboda navedeni u Članku 2. ovoga Ustava, ili izmijeniti ovaj stavak.

 

Članak XI: Prijelazni aranžmani

 

Prijelazni aranžmani glede javnih dužnosti, zakona i drugih pitanja određeni su u Dodatku II. ovoga Ustava.

 

Članak XII: Stupanje na snagu

 

1. Ovaj Ustav stupa na snagu s potpisivanjem Općega okvirnog sporazuma kao ustavnoga zakona koji mijenja i zamjenjuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine.
2. U roku od tri mjeseca nakon stupanja ovoga Ustava na snagu entiteti će izmijeniti i dopuniti svoje ustave radi osiguranja njihove sukladnosti s ovim Ustavom u skladu s Člankom 3. (3),(b).

 

 

 

Aneks I: Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini

 

1. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948)
2. Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949) i Dopunski protokoli I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4. Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957)
5. Konvencija o smanjivanju broja osoba bez državljanstva (1961)
6. Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne

diskriminacije (1965)

1. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989)
2. Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
3. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama (1979)
4. Konvencija protiv mučenja i drugog nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987)
5. Europska konvencija o sprječavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987)
6. Konvencija o pravima djeteta (1989)
7. Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990)
8. Europska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
9. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994)

 

 

Aneks II: Prijelazne odredbe

1. 1.      Zajednička privremena komisija
   1. Strane ovim osnivaju Zajedničku privremenu komisiju s mandatom da raspravlja praktična pitanja vezana za provedbu Ustava Bosne i Hercegovine i Općeg okvirnog sporazuma i njihovih Aneksa, i da daje preporuke i prijedloge.
   2. Zajednička privremena komisija sastojat će se od četiri osobe iz Federacije, tri osobe iz Republike Srpske i jednog predstavnika Bosne i Hercegovine.
   3. Sjednicama Komisije predsjedavat će Visoki predstavnik ili osoba koju on odredi.
   4. 2.      Kontinuitet pravnih propisa

Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriju Bosne i Hercegovine kad Ustav stupi na snagu, ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose s Ustavom, sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije.

1. 3.      Sudski i administrativni postupci

Svi postupci pred sudovima ili upravnim tijelima, koji budu djelovali

na teritoriju Bosne i Hercegovine u trenutku kad Ustav stupi na snagu, nastavit će se prema istima ili će biti preneseni na druge sudove ili tijela u Bosni i Hercegovni, sukladno zakonima koji određuju nadležnost takovih službi.

1. Državni organi

Vladini uredi, institucije i druga tijela Bosne i Hercegovine radit će sukladno važećim propisima dok ovi ne budu izmijenjeni novim sporazumom ili zakonom.

1. 5.      Ugovori

Svi ugovori koje je ratificirala Republika Bosna i Hercegovina između 1. siječnja 1992. godine i stupanja na snagu ovog Ustava predočit će se članovima Predsjedništva u roku od petnaest dana po stupanju na dužnost; svaki takav ugovor koji se ne predoči, bit će poništen. U roku od šest mjeseci nakon prvog saziva Parlamentarne skupštine, na zahtjev bilo kojeg člana Predsjedništva, Parlamentarna skupština će razmatriti hoće li poništiti još koji takav ugovor.